|
|||
| TV i kazalište |
|
Iako kazalište ima najmanje elemenata koji karakteriziraju sredstva masovne komunikacije, važno je uočiti utjecaj koji je ovaj medij izvršio na televiziju. Kao što je film u početku svog razvoja obilato koristio kazališna ostvarenja i način rada, tako ni televizija nije mogla da izbjeći ovaj utjecaj. Znatan dio TV programa predstavljale su kazališne predstave, koje su samo ponekad bile adaptirane za TV medij. Broj kazališnih posjetitelja se znatno smanjio. Film je zadao snažan udarac kazalištu, a činilo se da će pod utjecajem novog TV medija kazalište u potpunosti izumrijeti. Na sreću to se nije dogodilo. Razlike u svezi tehnike – televizija je prije svega tehnički medij, dok tehnika u kazalištu može, ali i ne mora imati primarni značaj. Dinamika režije može se smatrati i sličnošću i razlikom. Radnja predstave se događa na sceni (iako se ta konvencija danas često mijenja), što kod TV sadržaja nije slučaj. U kazalištu vladaju 3 jedinstva – prostora, vremena i radnje dok televizija razbija ta jedinstva montažnim postupkom. Obzirom da u kazalište dolaze filmski i TV gledatelji kazališni autori sve više počinju koristiti filmski i TV jezik. Postoji značajna razlika u percepcji – kazalište nije masovni medij, ali podrazumijeva kolektivno praćenje sadržaja dok je televizija masovni medij, ali se njeni sadržaji sve više prate individualno. Televizija je medij reakcije dok su kazalište i film mediji akcije (Vladimir Petrić). Kazališni gledatelj samom odlukom da prisustvuje predstavi prihvaća niz uvjeta – od glume glumaca, umjetnog ambijenta, do same radnje – očekujemo namještenu priču. TV gledatelj teško prihvaća uvjetovanost izuzimajući neke tipove dramskog programa. On očekuje da na TV ekranu vidi sam život, onakav kakav on jest. U kazalištu je neposredno prisustvo publike sastavni dio predstave dok je kod televizije prisutna udaljenost – medij je jednosmerniji. Kazalište nam nudi ono što je na repertoaru koji je skroman u odnosu na mnoštvo TV sadržaja od kojih možemo birati. Međusobni utjecaj između ova dva medija je dvosmjeran. Kazalište je kao starije utjecalo na televiziju brojnim stvaralačkim elementima dok je televizija u mnogome utjecala na kazališni izraz u korištenju svjetla i zvuka, tema, šminke, kostima. Postoji obostrana interakcija u kreativnim elementima. Jedna od osnovnih kazališnih osobina (jedinstvo prostora, vremena i radnje) se ruši i preskače u kazališnim predstavama, sve je češća upotreba video projektora i emitiranja snimljenih materijala kako u funkciji scenografije, tako i u funkciji radnje.
|


