Pronalazak tiska je još u XV st. (Johanes Gutenberg 1455.) izazvao pravu revoluciju u oblasti komunikacija.
Televizija i tisak su bliski mediji, posebno u domeni informiranja – sredstva informiranja.Podjela na tiskane i elektroničke medije. Novinska vijest, odnosno način informiranja koji je prisutan u tisku, uveliko je utjecala na informativne emisije, najprije na radiju, a zatim na televiziji. Sa tog stanovišta polaze neke nenaučne definicije medija – radio predstavlja novine koje se slušaju, a televizija novine koje se uz to i gledaju. Televizija je u početku preuzimala novinske informativne sadržaje i načine pravljenja izveštaja, da bi kasnije pronalazila vlastite specifične mogućnosti u informiranju.
Mnogo novinara je iz tisaknih medija prešlo na radio, a zatim i na televiziju. Tisak je u nekim elementima dao uzor za televizijski rad – TV dnevnik kao svojevrsne dnevne novine u slikama.
|
|
|
| Iako kazalište ima najmanje elemenata koji karakteriziraju sredstva masovne komunikacije, važno je uočiti utjecaj koji je ovaj medij izvršio na televiziju. Kao što je film u početku svog razvoja obilato koristio kazališna ostvarenja i način rada, tako ni televizija nije mogla da izbjeći ovaj utjecaj. Znatan dio TV programa predstavljale su kazališne predstave, koje su samo ponekad bile adaptirane za TV medij. Broj kazališnih posjetitelja se znatno smanjio. Film je zadao snažan udarac kazalištu, a činilo se da će pod utjecajem novog TV medija kazalište u potpunosti izumrijeti. Na sreću to se nije dogodilo.
McLuhan - “Svaki novi medij nikada ne ostavlja na miru i ne prestaje tlačiti starije medije dok god za njih ne pronađe nove pozicije." Televizija je kroz “tlačenje“ kazališta doprinosila, ne njegovom ukidanju, nego pronalaženju njegovog pravog mjesta u suvremenom društvu. Kazalište se znatno promjenilo i dalje se mjenja paralelno sa djelovanjem i razvojem suvremenih medija, prije svega televizije. Kazališni izraz se usklađuje sa novom vizualnom kulturom. |
|
Televizija je u većini zemalja nastajala u okviru radio stanica i ta činjenica ukazuje na osnovne elemente odnosa ovih medija. Ova dva medija imaju dosta sličnosti, počevši od tehničke osnove, preko emitiranja, do konačnog prijema njihovih programa. Televizija i radio funkcioniraju u simbiozi. Radijske postaje su često bile pokretači televizijskih postaja – mnogi kadrovi iz domene tehnike su angažirani sa radija, a također i urednički i upravljački kadar. Kao sredstvo za prenošenje pokretnih zvučnih slika na daljinu, televizija u sebi sadrži niz elemenata koji su značajni za radio.
Zvučni dio TV programa ostvaruje se na isti način kao radijski program i emitira se po principima radio prenosa. U početku televizije veoma mala pažnja je posvećivana zvučnom dijelu TV programa – obzirom da ni slika nije bila dovoljnog kvaliteta malo se razmišljalo o kreativnom korištenju zvuka. Vremenom se dogodilo isto što i sa zvučnim filmom. |
|
Film je medij koji je po tehničkoj i izražajnoj osnovi najviše utjecao na TV. Obzirom da je film već stekao bogato iskustvo kada se TV pojavila, ona je u mnogome koristila filmske stečevine i rezultate. TV programi su bili ispunjeni filmovima, a filmski način rada je bio jedno od polazišta za ostvarivanje TV djelatnosti. Do pojave magnetoskopa, sve emisije koje se nisu realizirale “uživo” snimane su filmskom tehnikom na filmsku traku, kako bi se kasnije emitirale – filmski način rada se “preselio” na televiziju. Uz ovakav način proizvodnje došlo je i do preuzimanja ljudskih kadrova – značajan broj filmskih radnika je svoj angažman našao na televiziji. Pored načina pisanja, režije i glume, televizija je od filma preuzela publiku i gotova djela.
TV postaje najveće kino na svijetu zahvaljujući kome su opstali neki filmski žanrovi – dokumentarni, kratki, namjenski, reklamni i animirani filmovi su postali prave televizijske forme (nema ih ili su veoma rijetko u kino dvoranama i žive zahvaljujući festivalima). Film i TV su audiovizualni mediji koji dijele zajedničku osnovu – konačan proizvod im je pokretna zvučna slika. |
|
|
|
|
|
|
